Demokratija 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 19

Садржај
TOC \o "1-3" \h \z \u
UVOD
U prvo vrijeme u staroj Grčkoj demokratija nije ni imala ono značenje koje joj se danas pridaje. Svoje pravo značenje kao „vladavina naroda“ i narodna suverenost, demokratija je dostigla mnogo kasnije, kada je već zašla u zrelo doba svog života. Etimološki demokratija znači vladavinu naroda, što izražavaju riječi demos (narod) i kratein (vladati). Međutim, demos treba razlikovati od óchlos-a (ološ), kao što se i rimski populus razlikovao od vulgus-a. Takođe, demos nikada nisu činili svi građani bez razlike, jer su se uvijek izdvajali oni koji su najbolji u pogledu vrline (aristokratija) ili najbogatiji (oligarhija). I u Rimu nailazimo na sličnu razliku između plebs-a i nobilitas-a. A kako je demokratija kao vladavina naroda mogla da nastane samo na razvalinama ranijeg aristokratskog ili oligarhijskog uređenja, ona je u svom izvornom obliku predstavljala vladu siromašne većine, demosa, odnosno plebsa.
Ovo shvatanje demokratije bilo je duboko uvreženo među Grcima, i na njega nailazimo kako kod Platona tako i kod Aristotela, mada su se oni mešusobno bitno razlikovali u ocjeni njene vrijednosti. Platon je smatrao da demokratska vlada nastaje kada siromasi pobjede, pa jedan dio protivnika pobiju, druge protjeraju, a sa ostalima ravnopravno podjele vlast i građanska prava. Neposredna vladavine većine siromašnih i i neobrazovanih bila je, po Platonu, protivna temeljnom načelu pravde, po kojem ljudi, pošto su po prirodi različitih mogućnosti, treba da rade samo ono za šta su sposobni. A sposobnost vladanja je krajnje dostignuće vrhunske ljudske prirode. Aristotel je takođe smatra da u demokratiji ima vrhovnu vlast imaslobodna i siromašna većina, dok je u oligarhiji ova vlast u rukama bogataša i plemića koji su u manjini.
Međutim, ova antička slika demokratije kao vladavine siromašnih nije jedino njeno svedočanstvo koje je ostavljeno potonjim vjekovima. Na mnogo prikladniju sliku demokratije nailazimo u nedaleko čuvenoj Periklovoj besjedi u spomen palim Atinjanima u prvoj godini Peloponeskog rata. Nasuprot onima koji su isticali da je demokratija vladavina siromašnih radi iskorošćavanja svojih bogatih sugrađana, Perikle je nastojao da iskaže pravu istinu o antičkoj demokratiji i njenim nepobitnim vrjednostima. Po njemu to nije bila vladavina samo jedne klase, ma koliko mnogobrojne, kao što je to slučaj sa siromašnima, jer u demokratiji kao vladavini cijelog naroda o čovjekovoj sudbini ne odlučuje ni bogatstvo ni siromaštvo. Svako ima pravo na jednako ljudsko dostojanstvo i isti ljudski rang bez obzira na svoje porjeklo i imovinsko stanje. Međutim, grčka politička stvarnost nikad nije dostigal ovaj Periklov demokratski ideal, niti je razlika između bogatih i siromašnih prestala da bude trajan izvor unutrašnjeg razdora

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]